Zašto glas(ov)ati

Those who fall asleep in a democracy might wake up in a dictatorship.

Ovaj tekst je namijenjen svima koji iz bilo kojeg razloga obijaju izaći na izbore i glasati. Ako ste jedna od tih osoba, i na kraju ovog teksta i dalje ne želite glasati, to je naravno vaš izbor. Važno je samo da ste svjesni posljedica svojih odluka.

Demokracija i izbori

Platon iz Letećih Medvjedića nije volio demokraciju kao koncept

S izuzetkom par opskurnih neoliberalnih nositelja leptir mašne koji obožavaju austro-ugarsku monarhiju, većina nas se slaže da je demokracija dobra stvar, i jedna od nedvojbenih metoda borbe protiv tiranije privilegiranih pojedinaca.

Međutim, za razliku od diktatura, monarhija, i drugih autoritarnih sustava, demokracija zahtijeva sudjelovanje građana u demokratskim procesima, inače je osuđena na propast. Apatični građani dozvoljavaju raznim psihopatima i kriminalcima da se dokopaju političke moći, i da kroz istu naruše ili potpuno unište demokraciju. Da se poslužimo i klasičnim primjerom: Hitler je na vlast također dospio demokratski (uz svesrdnu pomoć kapitalista, naravno), i onda na sasvim legalne načine uništio tu istu demokraciju.

Digresija: naravno da nećemo uspoređivati UZP HDZ s Hitlerovom vladavinom, ipak nemamo konc-logore za strance, iako je poprilično jasno da postoji struja desnice koja to želi. Međutim, svima je očito da je HDZ korupcijska hobotnica pustila svoje krakove u sve pore društva, policije, sudstva, i medija. U teoriji, to su institucije koje bi trebale održavati nekakvu demokraciju (koliko god ona bila šuplja pod kapitalističkom čizmom), ali kad su pod kontrolom osuđivane kriminalne organizacije otprije poznate policiji, onda je jasno da služe toj istoj organizaciji, a ne demokraciji i društvu.

Glasovanje u demokraciji je samo početak priče. Demokracija nije samo izlazak na izbore, nego kontinuirana informiranost, i razmišljanje o tome kako poboljšati društvo u kojem živimo. Ciničniji (ili sebičniji) među vama se vjerojatno pitaju zašto bi uopće trošili svoje vrijeme na takvo nešto. Odgovor, vjerovali ili ne, leži u čistoj sebičnosti - koliko je kvalitetno društvo u kojem živite, toliko je i vama život kvalitetan. To nije niti nekakva floskula koja se ponavlja bez smisla, kooperacija je dokazano bolja i za najsebičnije individualce.

Ukratko, glasačka apatija pomaže samo sociopatima na vrhu hranidbenog lanca, a kod nas je to nažalost UZP HDZ.

UZP HDZ

U trenutku pisanja ovog teksta, HDZ ima preko 210.000 članova. Ako uz te članove ubrojite i njihove obitelji, taj broj možemo bez problema udvostručiti. A tu su sigurno i njihovi potomci koji se kroz Mladež HDZ-a vjerojatno uče jednoumlju i korumpiranosti.

A tu su i neinteligentni biološki botovi:

Dakle govorimo o cijeloj vojsci visoko motiviranih glasača koji su uvjereni da sprovode božju volju time što održavaju HDZ na vlasti. Bez obzira na to hoćete li vi izaći na izbore ili ne, oni definitivno hoće.

Samim time, svaka osoba koja ne izađe na izbore zapravo olakšava posao HDZ-u. Što se njih tiče, dovoljno je da na izbore izađu samo njihovi standardni članovi kojima su već podijeljene pogodnosti i poslovi. Međutim, ako na izbore izađemo svi, ili bar u velikim brojevima, HDZ je prisiljen od nekud izmišljati dodatnu podršku. Stvar je još više važna upravo radi niske izlaznosti i apatije - HDZ mora mobilizirati samo mali dio svojih glasača da bi ugrabio vlast. Radi se o čistoj igri brojeva, a svaki glasač koji ostaje kući ide njima na ruku.

Ukratko, velika je razlika hoće li HDZ u mjestu s 2.000 stanovnika ugrabiti vlast s 200 ili sa 700 glasova. Ponavljam: ako ne izlazite na izbore, aktivno pomažete HDZ-u. Neglasanje je također glas - za status quo.

SDP i alternative

Glasanje za manje zlo je, slažemo se svi, sranje. Međutim, jedan od čestih argumenata za neizlazak na izbore je i “nemam za koga”, što je još veće sranje, najviše zato što je nezrelo. Koje očekivanje stoji iza tog načina razmišljanja? Da ćete dočekati da se pojavi politički kandidat i stranka koja se 100% poklapa s vašim uvjerenjima? 90%? 80%?

Koji postotak slaganja i neslaganja je prihvatljiv? Možete ili nastaviti s čekanjem tog fiktivnog scenarija, ili glasati za nešto što postoji u stvarnom životu, iako ćete morati začepiti nos.

SDP je, nažalost, jedna od tih stranki koje su više šteta nego korist, i ako gledamo njihove ekonomske politike, po ničemu nisu različiti od HDZ-a. Ono po čemu jesu različiti je količina nominalne podrške u nekim socijalnim pitanjima, ali i tu govorimo o većinski praznoj retorici i poziranju. Možda najvažnija razlika između SDP-a i HDZ-a je u tome što je SDP nesposobniji otprilike u svemu što rade, pa tako i u krađi i lopovluku. I samo radi toga vrijedi začepiti nos ako ste prisiljeni na izbor između to dvoje.

Međutim, ovaj tekst je poziv da ne glasate za SDP osim ako niste na to stvarno prisiljeni. Glasajte za doslovno bilo što drugo, s koje god strane političkog spektra se nalazili, jer gotovo sve je bolje od HDZ-a i SDP-a.

UZP HDZ je krvnik, a SDP grobar demokracije u RH.

Znak zdrave demokracije je prisutnost širokog spektra stranaka i mišljenja u saboru, ali i u javnom diskursu. Većina demokracija koje se često navode kao svijetli primjeri država koje bar donekle funkcioniraju imaju vrlo šarolike parlamente, pa bi i za nas bilo dobro da pokušamo doći do toga. Razlog? Kompromisi.

Šaroliki parlament natjera ljude da rade kompromise, i surađuju na uzajamnu korist, za razliku od bipolarnog sustava koji se prije ili kasnije srozava na ovo što imamo sada - suprotstavljene stranke (komada točno dva) koje sabotiraju jedna drugu i parazitiraju na radu svojih stanovnika. A ako se i potrefi da surađuju, onda je to obično na štetu svih nas.

I naravno da ste u pravu ako mislite ne želim glasati za budale, jer političari to uglavnom jesu. Ali nisu sve budale iste, i ne nanose jednaku štetu. Velika je razlika između HDZ-a koji se vrlo dokazano kroz svoju povijest bavi pljačkanjem države kroz privatizacije i malverzacije, i gotovo bilo koje stranke koje se možete sjetiti.

S druge strane, važno je da zapamtimo, nakon što smo glasali za manje zlo - da smo i dalje glasali za zlo. Cilj je da to bude tek početak, a ne kraj procesa.

Što ja imam od toga tko je na vlasti

Također jedan od čestih argumenata za neizlazak na izbore je - vlastita korist. Ako izađete na izbore, kratkoročno vjerojatno nemate nikakvu korist od toga. Ali poanta glasanja ionako nije kratkoročna dobit, država i odluke koje se donose na razini iste se uvijek trebaju sagledavati dugoročno. Ako odaberete političku opciju koja vam je najbliža, to znači da ćete potencijalno u budućnosti i osobno imati neke koristi od toga. Da - samo potencijalno. Garanciju ionako nemate za doslovno ništa u životu, ali možete barem pokušati pogurati stvari u smjeru u kojem želite da idu.

Digresija: Unatoč neoliberalnoj tlapnji da bi državu trebalo “voditi kao firmu”, to je sasvim netočno. Državu apsolutno ne bi trebale zanimati kvartalne dobiti i kratkoročne pobjede. Dapače, država u puno toga mora biti ulagač u stvari koje su definicijski neprofitabilne u svojoj naravi. Primjera radi, infrastruktura sama po sebi nije zamišljena da donosi dobit direktno. Ona je tu da omogući drugim ljudskim aktivnostima da stvaraju dobit. Trošak izgradnje jedne željeznice je ogroman, ali ekonomska i socijalna vrijednost koja proizlazi iz korištenja (i održavanja) iste je neusporedivo veća. Ali to se neće dogoditi preko noći, treba vam dugoročna perspektiva umjesto korporativnih strvinara kao ekonomskih savjetnika.

Jedna stvar je sigurna: ako kriminalce na vlasti ostavite na vlasti svojom pasivnošću, 100% je garantirano da vam neće biti bolje. HDZ na poziciji moći je ekvivalentan procesu erozije, ako ništa aktivno ne poduzimate - erozija čini svoje. Doduše, u slučaju HDZ-a, možda je slikovitiji primjer konjske strvine koja vam leži u boravku, a vi se nadate da će nestati sama od sebe. Iznenađujuće, mrtvi konji ne trče.

Mene to ne zanima, selim se gdje je bolje

Ovaj argument je isto “fantastičan”, iz dva razloga.

Prvo, hrvatska dijaspora, koja niti živi niti radi niti plaća poreze u RH, gotovo bez iznimke glasa za najveći ološ koji radi najveću štetu njihovoj bivšoj domovini. Sjećate se onoga intervjua iz Ciste Provo u kojoj je Ivan, Njemačka izjavio “makar bili i gori, ali samo nek je desnica”? To su ljudi koji će glasati iako su se odselili. Ako ipak smatrate da je u redu da oni nemaju konkurenciju na izborima, nemojte izaći na izbore.

Drugo, to mjesto gdje se selite - jeste li razmislili o tome zašto je tamo bolje? Zato što su ljudi bili politički aktivni, izlazili na izbore i glasali? Ili zato što su sjedili u kauču i nadali se da će se stvari magično popraviti? Jer netko drugi će? Sretno s tim!

Neću politiku u svoju butigu

Dobra ideja! …ako živite sami, na pustom otoku, bez kontakta s vanjskim svijetom.

Kao i gonoreju, politiku možete ignorirati neko vrijeme, ali ona vas sigurno neće. U politici se odlučuje o vašem radnom danu, o vašoj mirovini (ili privatizaciji iste), bolovanjima, bolnicama, vrtićima, prometnoj regulativi, komunalnim naknadama, cijenama stanova, socijalnoj pomoći, brutalnosti policije, cijenama fakulteta, itd itd itd.

Ako mislite da je u redu da prepustite te odluke kome god, onda super, izlazak na izbore vam nije potreban. Samo imajte na pameti da će vrlo vjerojatno vaši visoko motivirani HDZ susjedi izaći na izbore, i na ključne pozicije izglasati nekoga tko njima paše, a i vi ćete morati živjeti s posljedicama tog odabira. Zanimljivo je da većina ljudi ne bi prepustili drugima ni da im odaberu jelo u restoranu, ali kad je u pitanju doslovno cijeli život, onda očito može sve.

Neću politiku u svoju butigu je jedna od onih poštapalica koja se često ponavlja bez da su ljudi ozbiljno razmislili o njoj. Politika, religija, sex - tri velike teme o kojima se itekako isplati pričati, što češće, i što dublje. U protivnom nastaje kržljavo, anemično društvo, s kojim mediji i propaganda mogu što hoće. Kao i razgovor o plaćama, jedini koji imaju koristi ako se ne priča o tim temama su oni na vrhu. Ako vam je to ok, slobodno pričajte o nogometu i vremenskoj prognozi.

Izbore neće odlučiti jedna osoba

Vrlo vjerojatno neće. Ali će odlučiti oni koji izađu u velikim brojevima. Odlučit će jako puno tih jednih osoba. Po svim dosadašnjim izborima, reklo bi se da je najveći broj ljudi odlučio da su oni ta “jedna osoba koja nije bitna”, i zato smo u situaciji u kojoj jesmo. Nema pristojnog načina da vam to netko kaže, pa ostaje samo direktni: ako razmišljate na ovaj način - vi ste dio problema.

Htjeli biste život u uređenoj državi, a ne želite potrošiti niti minimum truda i vremena da pogurate državu u pravom smjeru? Očekujete da netko drugi to napravi za vas? Da netko u HDZ-u mutira i razvije osjećaj za moral? Kako vam taj plan ide trenutno, rezultati su dobri?🤡

Anarhizam

Ovo je mala posebna sekcija za anarhiste, jer anarhisti među nama sigurno s podsmjehom čitaju ovo kao tekst u kojem piše da ćemo “izborima zbaciti fašiste”, i za vas imam posebnu poruku - u pravu ste, to je poprilično idiotna teza. Poanta ovog teksta nije da svi izađemo na izbore, i da mislimo da smo postigli nešto jer neki (novi?) A.P. nije na vlasti. Glasovanje na izborima je samo početak i početna točka političkog djelovanja. HDZ-ovoj kriminalnoj hobotnici će trebati poprilično dugo da se osuši.

Jedan od komičnijih argumenata koji se mogu čuti od anarhista je “ne želim glasovati i tako davati sustavu legitimitet”. Pa, imam jedno iznenađenje za vas - sustavu ne treba vaš glas da bi imao legitimitet, niti će ga izgubiti ako ne izađete na izbore. Sustav već ima vojsku, odnosno ima moć, što znači da ima i legitimitet. Sve što ste vi napravili je to da ste se dobrovoljno isključili iz političkog procesa kojim možete bar malo utjecati na stvari. Alternativa je samo to da svojim političkim rivalima dobrovoljno dajete moć u ruke. Ako je to vrhunac anarhističkog djelovanja dok najosjetljiviji slojevi društva pate, moram vam reći da nije baš nešto.

Također, ako mislite da je umjesto glasanja korisnije obitavanje po fejsbučnim grupama i svađanje oko toga koja vrsta anarhizma je bolja, i zašto je anarhizam bolji od marksizma, ili kojagod debata je aktualna ovih dana, gadno se varate. Vaša neaktivnost u ionako osakaćenim demokratskim procesima ne pomaže nikome osim onima na vlasti. Isto naravno vrijedi i za marksiste istih sklonosti.

Mediji

Mala napomena što se tiče medija i politike, odnosno šire - medija i bilo čega.

Moderni slobodnotržišni mediji su neponovljivo smeće. Nikad prije u povijesti novinarstva kao struke situacija nije bila tako sramotna i porazna. Sve što pročitate u medijima je neka vrsta spina, a što je neka politička veća opasnost za režim i sustav, to ružnije izgleda u režimskim medijima (i da, tu spadaju i treš portali poput Indexa).

Za stvarnu sliku o političkim opcijama, uvijek je bolje da sami pročitate njihov program, nego da vjerujete onome što piše u medijima. Mediji su tu da vam prodaju klikove, a ne istinu.

Zaključak

Ne glasati je isto kao da ste dali uzde najvećim alkoholičarima na svijetu, i onda se poslije žalili što krvavi ležite u kočiji koja leži prevrnuta pokraj ceste. Nije kriv samo alkoholičar koji je kočiju prevalio, nego i vi koji ste rekli da vas ne zanima tko drži uzde.

Svi mi dijelimo zajednički prostor na ovom planetu, i bilo bi poželjno da uredimo društvo na način da u njemu ima što manje nepravde i nejednakosti. A to nećemo postići pasivnim promatranjem događaja, i prepuštanja svega udruženim zločinačkim pothvatima, i njihovim obožavateljima i oportunistima. Apatija promatrača je beskorisna.

Nemojte biti promatrači koji komentiraju izbore po birtijama.

Poanta je, ipak, da ih promijenite.