Biranje pojmova

Jedna od važnijih stvari za dobru komunikaciju je precizno biranje i korištenje pojmova. Neki ljevičarski pojmovi koji se koriste u svakodnevnoj komunikaciji su uvelike promijenjeni u svoje “društveno prihvatljive” varijante, dok se drugi koriste isključivo u negativnom smislu. Ali da ne kompliciramo definicijama, lakše je pokazati na primjerima.

Jugoslavija i “bivša država”

Jedna od glupljih stvari koje je ljevica prihvatila bez imalo otpora je korištenje fraze “bivša država”, “bivša Jugoslavija”, ili neka od sličnih varijanti. Ovo ničim nije opravdano.

Za početak, čemu naglašavanje “bivša država” ili “bivša Jugoslavija”? Postoji li trenutno Jugoslavija? Ne. Dakle, samo “Jugoslavija” je sasvim dovoljno.

Cilj naglašavanja “bivše” je naravno distanciranje, pretvaranje pojma Jugoslavije u davnu prošlost, nešto što ne smijemo niti izgovarati kao da se stvarno dogodilo, najviše zato da nam ne bi slučajno palo na pamet da je ponovo uspostavimo. (“Zaboravljaju” da to gotovo nitko i ne želi, vidi: Jugoslavija.)

Jedan od očitijih primjera kako je desnici uspjelo pretvaranje riječi Jugoslavija u nešto prljavo i nepoželjno, tj. u nešto što se ne spominje u pristojnom društvu, je činjenica da ljudi uglavnom utišaju glas kad izgovaraju riječ Jugoslavija u javnosti. Ukoliko to niste do sada primijetili, obratite pozornost kad budete idući put sjedili na kavi. Često se glas utišava čak i kad se izgovara “bivša država”, jer i to odaje činjenicu da se za stolom priča o Jugoslaviji, kao da je - užasa li - postojala, i kao da je dio naše kolektivne prošlosti, što je nezamislivo.

Ukratko, nemojte se bojati pojmova (niste desničari), i prestanite koristiti desničarske i liberalne fraze kad pričate o povijesnim entitetima.

Osobno, jedna od dražih stvari za napraviti kad netko kaže “bivša država” je pretpostaviti da misle na Austro-Ugarsku, jer zašto ne?

Partija i stranka

“Partija” kao pojam je nešto što najčešće koriste neoliberali, ali i mnogi desničari. Cilj je, jednako kao i s ostalim pojmovima na ovoj stranici, asocijacija s nečim negativnim. U pravilu, pokušava se asocirati bilo kakve kriminalne (ali i nekriminalne) radnje s komunizmom, kroz činjenicu da je “partija” bio dio naziva komunističkih stranki u Jugoslaviji (i u ostatku svijeta).

Tako naprimjer nastaju ovakve objave:

Zapravo, ako pretražite profil Nevena Barković-Clickbaita za pojam partijski, možete vidjeti hrpu takvih primjera.

Ali, evo jedna super tajna: partija i stranka znače potpuno istu stvar. Razlika je samo u tome što je partija internacionalna riječ koja nam kroz njemački i francuski dolazi iz latinskog, a stranka dolazi iz praslavenskog.

Naravno, kad Barković-Clickbait i njemu slični desničari pričaju o nekome iz partije Fokus, onda se piše o “stranačkom predstavniku” i “predsjedniku stranke”, ali ako se radi o nekome tko im politički i ideološki ne paše, onda su “partijski uhljebi” i “partijski PR-ovci” (iako bi se, recimo, moglo za Index reći da je partijski PR kad je u pitanju stranka Fokus).

To je toliko učestalo da je čak i HJP uvrstio odvojenu razg.pejor. definiciju za negativne konotacije riječi partija:

Za razliku od stranke:

Također je znakovito da na definiciji stranke nema spomena partije, za razliku od definicije partije gdje se uredno spominje stranka kao sinonim.

U razgovoru uživo ljudi obično ostanu zatečeni ako ih pitate zašto koriste izraz partija ako imamo riječ stranka. Jer za to nema apsolutno nikakvog drugog razloga osim anti-socijalističke propagande i demoniziranja političke ljevice. Za razliku od “bivša Jugoslavija”, ovaj mentalni trik ne funkcionira u inozemstvu jer je party sasvim normalna riječ za stranku/partiju.

Kao što bi, uostalom, trebalo biti i kod nas.

Komunizam / socijalizam / komunjare

Jedna od jako čestih greški, ali većinom namjernih, je miješanje pojmova socijalizam i komunizam, kao i predstavljanje političkih protivnika kao “komunjare”, bez obzira na političku ideologiju koju stvarno prakticiraju.

Kad vidite da netko krivo koristi pojmove socijalizam i komunizam, ne dugujete im nikakav daljnji nastavak razgovora prije nego ih ispravite. U protivnom pričate o dvije potpuno različite stvari i razgovor nema smisla.

Najčešća glupost koju ćete čuti je predstavljanje etatizma kao komunizma/socijalizma. To je nešto gdje su liberali često gori od desničara, jer liberali su anti-etatisti i jako im paše pretvaranje da je komunizam “država duradi nešto”. Ali kao što znamo, postoje varijante socijalizma koje mogu uključivati etatizam, ali postoji i solidan broj onih koje ga isključuju. Komunizam definicijski niti nema državu u ovom današnjem obliku, pa je to poprilično smjehotresno, i lako za ispraviti: između ostalog, niti jedna država koja se u propagandne svrhe na zapadu zove “komunističkom” nikad za sebe nije tvrdila da je komunistička, nego u pravilu “socijalističkom, s ciljem postizanja komunizma”.

Također, svaki put kad UZP HDZ netko nazove komunjarama, ispravite ih bez iznimke. UZP HDZ nema nikakve ideološke poveznice s komunizmom (ni socijalizmom), a svi znaju da se radi o osuđivanoj kriminalnoj organizaciji, pa je stoga važno da se ljevica distancira od njih. Najviše zato što i ultra-desnica te liberali namjerno propagiraju tu tezu da su HDZ-ovci komunjare. Zapravo, kao što je već spomenuto, svi koji im se ne sviđaju su komunjare.

S obzirom na to da je UZP HDZ proveo najveću privatizacijsku pljačku u povijesti ove države, HDZ možemo bez problema nazvati neoliberalnim kapitalistima. To je doslovno glavna karakteristika za dobijanje te titule.

Za kraj, važno je znati da nema nikakvog razloga da prihvaćamo “neprijateljske” definicije pojmova. Bez obzira na to koliko neoliberali i desničari propagirali definiciju da je socijalizam isto što i država, i da je svaki komunist doslovno Staljin, to nikad neće biti istina. Jedini način na koji to može postati istina je ako ih nitko ne ispravlja u nepismenosti.