Totalitarizam

Pošto se u zadnje vrijeme dosta arlauče o totalitarizmu iz usta vatikanske političke organizacije poznate pod nazivom “Dvostruka Penetracija” “Domovinski Pokret”, možda ne bi bilo loše da im doniramo materijale za njihov planirani muzej!

Naime, ako potražite definiciju totalitarizma, bit ćete vjerojatno zbunjeni jer je zapravo jako loše definiran, i postoji više različitih definicija s nekim preklapanjima.

Generalno, fokus svih pokušaja definicija je “još ekstremnija” verzija diktature, u kojoj država i/ili diktator kontroliraju sve aspekte društva i života svojih stanovnika. Također se navodi da je razlika između autoritarizma i totalitarizma u tome što pod autokracijom država dopušta razne slobode, dokle god njezin autoritet nije na nijedan način ugrožen; za razliku od totalitarizma koji pokušava kontrolirati i misli/razmišljanje svog naroda.

Jedna od zanimljivosti koje ćete pronaći na Wikiju je to da se u totalitarne režime (gotovo uvijek) ubrajaju fašizam, nacizam, staljinizam, ali i religiozni (islamski i katolički) totalitarizam, uz velike debate koji su zapravo kriteriji “objektivni”, i na koje režime ih možemo primijeniti.

Kriteriji koji se čine najšire prihvaćenima su ipak:

• država koja ima praktično neograničenu moć
• država koristi tu svoju moć za kontroliranje svih aspekata društva:
  • obitelj
  • religiju
  • obrazovanje
  • društvene odnose
  • ekonomiju
  • …itd

Sve skupa, pojam je toliko maglovito loše definiran da je zapravo akademski beskoristan, i svatko može uvrstiti što god hoće pod totalitarizam, a Wikipedija podliježe liberalnim i generalno zapadnjačkim ideologijama, pa tu ima jako puno nelogičnosti. Primjera radi, u članku nigdje nije navedena južnokorejska diktatura koja je bila minimalno jednaka sjevernokorejskoj po brutalnosti, ali je bila pod zapadnjačkom imperijalističkom zaštitom, pa se o tome ne priča pretjerano.

Detalje problematične definicije totalitarizma ostavljam vama na istraživanje, jer poanta ovog kratkog teksta je da skrenemo pozornost na nešto skroz drugo.

Totalitarni režimi

Možda vam je promaklo, ali nigdje u tom članku nema spomena Jugoslavije. Dapače, ako odemo na odvojeni članak na Wikipediji, List of totalitarian regimes, ne samo da nema Jugoslavije - nego umjesto Jugoslavije ima NDH! I ne samo da ima NDH, nego ga ima i pod ideologijom klerikalnog fašizma, onoga nečega je ne sais quoi oko čega se desničari često prave tupavi i mutavi s pitanjima poput “a šta je to?”, i “samo izmišljaš pojmove”.

Na slici: svi totalitarni režimi na području današnje RH

Na slici: primjer klerikalno-fašističkog režima, s prigodnim blaženicima

Jugoslavija

Pošto smo gore iznad zaključili da je pojam totalitarizma jako loše definiran, i da Wikipedija ima zapadnjački liberalni bias, uvijek je moguće da neki ustaško-četnički aktivist editira stranicu i doda Jugoslaviju u listu nakon što pročita ovaj tekst. Kako god bilo, na listi je u trenutku pisanja ovog teksta - nema. Neovisno o tome, Wikipedija je ionako samo početna točka za dokaze, pa i samo dodavanje vjerojatno ne znači puno ako nema dobre izvore.

Ali - što ako možemo unaprijed isključiti Jugoslaviju iz totalitarnih režima koristeći svima omiljeni facts and logic? Jer, vjerovali ili ne, imamo i znanstveni rad na ovu temu!

Rad zapravo nije dug i ima samo 9 stranica (DOI), u njemu se nalazi opći pregled političke i društvene situacije, i analizira da li Jugoslavija zadovoljava kriterije totalitarizma kako su ga definirali Carl J. Friedrich i Zbigniew K. Brzezinski u svojoj knjizi Totalitarian dictatorship and autocracy iz 1965., koju autori smatraju najjasnijom definicijom.

Uz napomenu da je Brzezinski poznati hladnoratovski antikomunist, čisto da ne mislite da je definiciju izmislio neki pristrani ljevičar, nego baš naprotiv.

I, što kaže rad?

Politika

Politički, Jugoslavija se kategorizira kao neka vrsta poliarhije - ni demokracije, ni diktature. Postojao je politički pluralizam, federalne države su imale autonomiju, i nije postojao “Veliki Vođa” koji donosi staljinističke odluke kakve desnica zamišlja. Postojali su ipak neki protokoli, zakonski i pravni okviri koji su se poštivali na svim političkim razinama, unatoč tome što se oko Tita održavao kult ličnosti.

Tajna policija

Svima nadraža UDBA: u poslijeratnom periodu se provode zatvaranja političkih protivnika, kao i cenzura medija. Međutim, nakon smjene A. Rankovića, broj špijuna i dosjea se drastično smanjuje, tajne službe postaju fragmentirane, i daleko više ograničene nego što to zahtijeva definicija totalitarizma.

Ekonomija

Ekonomska struktura se dosta mijenjala kroz životni vijek Jugoslavije, pa je teško ocijeniti kao jednu cjelinu, ali autori primjećuju jasan nedostatak centralne kontrole ekonomije. Iako je većina ekonomista smatrala da Jugoslavenska ekonomija nije učinkovita, nitko je nije smatrao totalitarnom jer jednostavno nije postojala centralna kontrola i koncentracija moći u ekonomskom smislu. Odnosno, kako navodi tekst, jugoslavenska ekonomija je zapravo najviše ličila na tržišni socijalizam.

Kultura i religija

Kultura - ne:

Religija - također ne:

Autori čak rade kontrast sa SSSR-om u kojem je do 1990. izlazio samo Journal of the Moscow Orthodox Patriarchate, kao jedina dozvoljena religiozna publikacija.

Zanimljivo kako neki još uvijek uživaju u laganju da se nije smjelo u crkvu, dok istovremeno te iste crkve tiskaju milijunske naklade svoje propagande.🤡

Vojska

U početku - da, kasnije - ne:

Ostalo

Autori su pod ostalo stavili “čistke”, odnosno ili stvaranje ili uništavanje društvenih struktura, i ispada da ni u toj kategoriji Jugoslavija nije totalitarna:

Zaključak?

Ukratko, ispada da je Jugoslavija u svojim ranim poslijeratnim godinama imala neke elemente totalitarizma u obliku suzbijanja vjerskih organizacija (za koje je važno spomenuti da su i katolička i pravoslavna crkva aktivno radile na uništavanju Jugoslavije, pa to i nije toliko čudno iz perspektive samoodržanja režima), i konsolidiranja političke moći kroz opresiju staljinista i drugih političkih neistomišljenika.

Međutim, od šezdesetih nadalje, federalne republike su generalno autonomni sudionici koji se brinu za svoje interese, ekonomija nema centralnu komandu, i religijske organizacije imaju slobodu djelovanja, uz ograničenja za koja bi i danas bilo dobro da postoje (religija i politika su kancerogeni spoj). Iako je Tito imao veliku moć, ona je i dalje bila ograničena federalnim ustrojem države, pogotovo nakon ranog poslijeratnog razdoblja i posljedica povijesnog ‘ne’ Staljinu.

Ne samo to, nego je i količina političke slobode i vojne autonomije koje su republike imale zapravo direktno doprinijela raspadu:

Zaključak!

Ukratko, znanstveni rad zaključuje da Jugoslavija definitivno nije totalitarni režim, i da svi imaju problema u kategoriziranju Jugoslavije radi specifičnosti političkog ali i ekonomskog ustroja. Dapače, autori čak navode da - iako Jugoslavija svakako nije bila demokracija - teško ju je proglasiti i autokracijom nakon šezdesetih. Najbliže što je Jugoslavija došla totalitarizmu je direktno nakon Drugog svjetskog rata, u periodu gdje se režim obračunava s kolaboracionistima, ali i kad se još uvijek nosi s terorističkim napadima ustaško-četničkih bandi, kao i staljinistima koji su htjeli Jugoslaviju uvesti u pravi totalitaristički režim pod Staljinom.

Sad kad smo to riješili, svi nestrpljivo iščekujemo najavljeni muzej posvećen žrtvama totalitarnih režima, u kojem, osim sekcije posvećene potlačenim staljinistima i četnicima s Bleiburga, ne sumnjam u to niti najmanje, će biti eksponati posvećeni žrtvama genocidalne NDH, i osuda glavnih protagonista tog nacističkog prdeža od države - ustaša i četnika.

Sretno, Domovinski Pokretše! 😘